Input:

Provjera knjigovodstvenih stanja kapitala i obveza

1.1.2019, , Izvor: Verlag Dashöfer

1.3 Provjera knjigovodstvenih stanja kapitala i obveza

mr.sc. Silvija Pretnar Abičić, ovlašteni revizor

Temeljni kapital je dio izvora imovine, odnosno predstavlja neto – vrijednost trgovačkog društva. Najčešći poslovni događaji koje se vezuju uz kapital jesu: izdavanje i prodaja dionica (udjela), otkup vastitih dionica, isplata dividende odnosno dobiti te izdvajanje dijela dobiti nakon oporezivanja u pričuve.

Vrste pričuva su sljedeće: kapitalne rezerve, rezerve iz dobiti (zakonske, statutarne, pričuve za vlastite dionice i ostale pričuve), revalorizacijske, rezerve fer vrijednosti.

Posebnu pažnju treba obratiti na to jesu li obavljeni sljedeći postupci:

  • - preknjižavanja na konto upisanoga i uplaćenoga temeljnog kapitala (konto 900);
  • - prijenos dobitika / gubitka u korist ili na teret skupine 94 (dobit ili gubitak tekuće godine) prilikom otvaranja poslovnih knjiga za tekuću godinu, tj. u skladu sa odlukom o rasporedu dobiti/gubitka;
  • - odgovara li knjigovodstveno stanje konta temeljnoga kapitala iznosu upisanom kod trgovačkog suda;
  • - je li stanje konta pričuva sukladno odlukama glavne skupštine trgovačkog društva, sukladno statutu pravne osobe i sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima.

U okviru provjere stanja na računima kapitala treba provjeriti prijenos dobiti / gubitka prilikom otvaranja poslovnih knjiga za tekuću godinu, te odgovara li knjigovodstveno stanje konta temeljnoga kapitala iznosu upisanom kod trgovačkog suda. Za dionička društva treba provjeriti obračun zakonskih rezervi po stopi od 5% neto dobiti.

Kod dugoročnih rezerviranja treba provjeriti da li postoji potreba za evidentiranje porezno priznatih rezerviranja: za otpremnine, troškove u jamstvenim rokovima, pokrenute sudske sporove, za obnavljanje prirodnih bogatstava u odnosu na porezno nepriznata: za investicijsko održavanje, porezne obveze, druga rezerviranja (npr. jubilarne nagrade). Osim ispravne klasifikacije i utvrđivanja poreznog tretmana, potrebno je provjeriti ugovore i odluke temeljem kojih su rezerviranja iskazana i utvrditi da li postoji potreba za dodatnom rezervacijom i/ili ukidanjem rezerviranja.

Odgođena porezna obveza je zasebna stavka u bilanci. Nastaje pri izboru revalorizacijskog modela pri naknadnom mjerenju dugotrajne materijalne imovine i financijske imovine klasificirane kao raspoložive za prodaju. Kada je rezultat revalorizacije povećanje vrijednosti imovine, to povećanje se priznaje u okviru kapitala kao revalorizacijska rezerva. Međutim, revalorizacijsko povećanje treba najprije priznati kao prihod u

 

 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: