Input:

Posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike od 1. siječnja 2025.

7.1.2025, Izvor: Porezna uprava

Države članice imaju obvezu uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo na području PDV-a s odredbama Direktive Vijeća (EU) 2020/285 od 18. veljače 2020. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u pogledu posebne odredbe za mala poduzeća i Uredbe (EU) br. 904/2010 u pogledu administrativne suradnje i razmjene informacija u svrhe praćenja ispravne primjene posebne odredbe za mala poduzeća, a koje stupaju na snagu 1. siječnja 2025. Podsjećamo da države članice moraju odredbe direktive prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, dok se uredbe izravno primjenjuju u državama članicama Europske unije (u daljnjem tekstu: EU). 

Do sada su se odredbe o oslobođenju od plaćanja PDV-a za male porezne obveznike mogle primjenjivati isključivo u državi članici sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta poreznog obveznika. Međutim, od 1. siječnja 2025. mali porezni obveznici mogu oslobođenje od plaćanja PDV-a primjenjivati i u državama članicama u kojima nemaju sjedište. 

Posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike je opcionalan za države članice, ali i za male porezne obveznike. Naime, države članice mogu odlučiti hoće li ga prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo o PDV-u, a mali porezni obveznici mogu odlučiti hoće li ga primijeniti ili ne. Međutim, države članice koje odluče primjenjivati oslobođenje za male porezne obveznike moraju to oslobođenje, pod istim uvjetima kao za domaće obveznike, omogućiti i drugim poreznim obveznicima sa sjedištem u EU koji na njihovom području obavljaju isporuke. 

Za potrebe primjene posebnog postupka za male porezne obveznike može postojati samo jedna država članica sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta (u daljnjem tekstu: država članica sjedišta). To je država članica u kojoj se nalazi sjedište gospodarske djelatnosti poreznog obveznika i kojoj on prijavljuje svoje namjere u pogledu primjene posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike. Porezni obveznik sa sjedištem u trećoj zemlji ne može primjenjivati posebni postupak za male porezne obveznike u EU unatoč tome što, primjerice ima stalnu poslovnu jedinicu u nekoj državi članici jer se za potrebe primjene posebnog postupka smatra da nema sjedište u EU.

Od 1. siječnja 2025. posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike primjenjuje se za domaće transakcije (tzv. domaća shema) ili za prekogranične transakcije (tzv. prekogranična shema) ili oboje. Porezni obveznici mogu odlučiti koju shemu će primjenjivati te su moguće sljedeće situacije:

  1. Porezni obveznik se odlučio samo za primjenu domaće sheme (primjenjuje posebni postupak samo u državi članici sjedišta);

  2. Porezni obveznik se odlučio za primjenu prekogranične sheme:

    1. primjenjuje redovni postupak oporezivanja u državi članici sjedišta i posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike, po vlastitom izboru, u drugim državama članicama u kojima postoji obveza plaćanja PDV-a (ne nužno u svim državama članicama u kojima obavlja oporezive transakcije);

    2. primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike u državi članici sjedišta i u drugim državama članicama (po vlastitom izboru i to ne nužno u svim državama članicama u kojima obavlja oporezive transakcije).

 

1. Posebni postupa​​k oporezivanja za male porezne obveznike – domaća shem​​a 

1.1.  Primjena domać​​e sheme 

Porezni obveznik se može odlučiti za primjenu posebnog postupka za male porezne obveznike samo u državi članici sjedišta (tzv. domaća shema). U tom slučaju oslobođenje od PDV-a primjenjuje se samo na transakcije koje mali porezni obveznik obavi u državi članici sjedišta. Ako taj mali porezni obveznik obavlja i transakcije s drugim državama članicama EU-a treba voditi računa da će u određenim slučajevima podlijegati obvezi registriranja za potrebe PDV-a (vidjeti točku 1.3.).

​Tako se porezni obveznik sa sjedištem u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: RH) može odlučiti za primjenu domaće sheme ako njegov godišnji promet u tuzemstvu nije bio veći od 60.000,00 eura. Takav porezni obveznik oslobođen je plaćanja PDV-a na isporuke dobara i usluga obavljene u tuzemstvu, nema pravo iskazivati PDV na izdanim računima i nema pravo na odbitak pretporeza. 

1.2.  Izračun god​​išnjeg prometa 

Godišnja vrijednost isporuka dobara i usluga za primjenu oslobođenja za male porezne obveznike, odnosno tuzemni godišnji promet od 60.000,00 eura, kao i godišnji promet u Uniji od 100.000,00 eura, bez PDV-a, obuhvaća: 

a) vrijednost isporuka dobara i usluga koje bi bile oporezive kad bi ih isporučio porezni obveznik koji nema pravo na oslobođenje,

b) vrijednosti isporuka iz članka 38. stavka 6. Zakona o PDV-u, za koje postoji pravo na odbitak pretporeza,

c) vrijednost isporuka oslobođenih plaćanja PDV-a iz članaka 45. do 49. Zakona o PDV-u,

d) vrijednosti isporuka oslobođenih plaćanja PDV-a iz članka 41. Zakona o PDV-u ako se primjenjuje oslobođenje iz tog članka,

e) vrijednosti transakcija nekretninama i transakcija iz članka 40. stavka 1. točaka a) do g) Zakona o PDV-u, osim ako su te transakcije pomoćne. 

Isporuka materijalnih ili nematerijalnih gospodarskih dobara poreznog obveznika ne uzima se u obzir u svrhu izračunavanja godišnje vrijednosti isporuka dobara i usluga za primjenu oslobođenja. 

Promet se odnosi na obavljene (izlazne) isporuke poreznih obveznika. Promet koji se odnosi na stjecanje dobara unutar EU, uvoz dobara te primljene usluge ili dobra koja podliježu mehanizmu prijenosa porezne obveze ne uzimaju se u obzir kod izračuna godišnjeg prometa. 

Prema tome, u nacionalni promet u RH ubrajaju se samo isporuke koje se prema Zakonu o PDV-u smatraju obavljenim u RH (one koje podliježu oporezivanju i ubrajaju se u prag). U nacionalni prag za upis u registar obveznika PDV-a u RH ne ubrajaju se primjerice usluge koje se smatraju obavljenim u drugim državama.
 

1.3.  Registrac​​ija za potrebe PDV-a 

Mali porezni obveznici koji primjenjuju samo domaću shemu i obavljaju tuzemne isporuke nisu obvezni registrirati se za potrebe PDV-a, odnosno zatražiti PDV identifikacijski broj. Međutim, podliježu obvezi registriranja za potrebe PDV-a u određenim slučajevima kada obavljaju transakcije s drugim državama članicama EU-a prema članku 77. Zakona o PDV-u i članku 154. Pravilnika o PDV-u. Prema tome, mali porezi obveznik mora zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja ako obavlja usluge poreznim obveznicima iz drugih država članica, ako prima usluge od poreznih obveznika iz drugih država članica, ako stječe dobra iz drugih država članica (prešao prag stjecanja od 10.000,00 eura ili odustao od njega) te ako stječe trošarinska dobra iz drugih država članica (neovisno o pragu stjecanja). 

Mali porezi obveznik nije obvezan zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja u slučaju kada usluge obavlja samo poreznim obveznicima koji imaju sjedište izvan EU ili prima usluge od takvih obveznika, te ako stječe novo prijevozno sredstvo, a ne obavlja nikakve druge transakcije unutar EU zbog kojih bi trebao posjedovati PDV identifikacijski broj. 

1.4. PDV tretman isporuka koje obavi i/ili primi mali porezni obveznik

1.4.1. Isporuke dobara 

Isporuke dobara koje mali porezni obveznik obavi u tuzemstvu oslobođene su PDV-a, neovisno o tome kome se obave (drugim poreznim obveznicima, pravnim osobama koje nisu upisane u registra obveznika ili fizičkim osobama). Mali porezni obveznik ne obračunava PDV niti na isporuku dobara u drugu državu članicu, ako se smatra da je mjesto isporuke tih dobara u tuzemstvu, a u tom slučaju obvezu obračuna PDV-a nema niti kupac tih dobara u drugoj državi članici (neovisno o tome je li porezni obveznik ili nije). 

Međutim, ako se smatra da je mjesto isporuke dobara u drugoj državi članici (npr. prešao je prag od 10.000,00 eura kod prodaje dobara na daljinu ili obavlja montažne isporuke) tada mali porezni obveznik mora svoje PDV obveze u drugoj državi članici podmiriti na način da će se tamo registrirati za potrebe PDV-a ili će u odnosu na isporuke koje tamo obavi krajnjim kupcima (tzv. B2C) PDV prijaviti i platiti putem OSS-a[1] za koji se registrirao u RH. S tim u vezi napominjemo da će se od 1. siječnja 2025. mali porezni obveznik moći odlučiti za primjenu posebnog postupka oporezivanja za male porezne obveznike – prekogranična shema te će, ako zadovoljava uvjete, moći u drugoj državi članici (ili više njih) primjenjivati oslobođenje od plaćanja PDV-a na isporuke dobara koje tamo obavi. 

1.4.2. Oba​​vljanje usluga 

Usluge koje mali porezni obveznik obavi u tuzemstvu oslobođene su plaćanja PDV-a, neovisno o tome kome se obave (drugim poreznim obveznicima, pravnim osobama koje nisu upisane u registar obveznika ili fizičkim osobama). Mali porezni obveznik koji ima sjedište u tuzemstvu i obavlja usluge na koje se primjenjuje opće načelo oporezivanja prema kojem se mjestom obavljanja usluge smatra sjedište poreznog obveznika primatelja usluge neovisno o tome da li taj porezni obveznik ima sjedište u EU ili izvan EU, neće na takve usluge zaračunati PDV već će navesti napomenu da se radi o prijenosu porezne obveze. 

U slučaju kada mali porezni obveznik koji ima sjedište u tuzemstvu obavi uslugu osobi koja nije porezni obveznik (npr. fizičkoj osobi) iz države članice EU ili iz treće zemlje smatra se da je mjesto obavljanja te usluge mjesto gdje mali porezni obveznik koji obavlja usluge ima sjedište, odnosno u tuzemstvu (članak 17. stavak 2. Zakon o PDV-u). Obzirom da je mali porezni obveznik u tuzemstvu oslobođen plaćanja PDV-a na isporuke dobara ili usluga u računu za obavljenu uslugu fizičkoj osobi iz države članice EU ili iz treće zemlje ne obračunava PDV. Međutim, ako tuzemni mali porezni obveznik ima stalnu poslovnu jedinicu u nekoj drugoj državi članici koja obavi uslugu osobi koja nije porezni obveznik u toj drugoj državi članici, mjestom obavljanja usluge smatra se ta druga država članica.

U pogledu mjesta obavljanja usluga primjenjuje se niz iznimki od ovih općih pravila (npr. usluge u vezi s nekretninama, posredničke usluge, usluge u kulturi). Prema tome, ako će mjesto obavljanja usluge biti u drugoj državi članici tada tuzemni mali porezni obveznik mora svoje PDV obveze u drugoj državi članici podmiriti na način da će se tamo registrirati za potrebe PDV-a ili će u odnosu na

Input: